Nakon tri sezone provedene na čelu kluba, Besim Duraković podnosi neopozivu ostavku na funkciju predsjednika. Zajedno sa njim angažman u klubu prekida i trener Jasmin Mrkonja. Takođe i igrači Daniel Sabljić, Jasmin Unkić, Amir Muratbegović, Muris Mujkić i Igor Jovanović iz različitih razloga se ne priključuju ekipi za sezonu 1999/2000. Nakon jesenjeg dijela sezone klub napuštaju Nermin Osmanhodžić i Mevludin Šabić, a dotadašnji igrač Mirsad Gopo nakon 3 odigrana kola postaje igrač-trener, a od polusezone samo trener ekipe. Klub nakon dvije sezone ostaje bez generalnog sponzora MI”Fering”. Istina, nakon ostavki Durakovića i Mrkonje, pronalazi se rješenje na način da se za predsjednika imenovao dr.Muamer Mujčinagić, a za trenera profesor Bilal Begović, ali i njih dvojica podnose neopozive ostavke već nakon svega tri odigrana kola. Samo sezonu ranije klub su napustili i presatali sa igranjem Ernes Sokolušić, Jasmin Kahrimanović, Nedim Gazibegović i Nedim Šaković. Pored toga, liga je proširena na 14 klubova, a od te sezone pobjeda se računala 3 boda. Dakle za samo sezonu i pol, klub je ostao bez 11 igrača, predsjednika, trenera, glavnog sponzora, a vrlo brzo i bez novoizabranog predsjednika i trenera. Imali smo zaista dramatičnu situaciju.

Nakon tog famoznog 3.kola i poraza u Tuzli, na mjesto predsjednika, na inicijativu Besima Durakovića, dolazi Džemal Jukan. Formira se potpuno nova Uprava u koju ulaze ljudi koji su i do tada istina bili u klubu, ali su uglavnom brinuli o radu omladinskih selekcija Šefik Isaković, Muris Begić, Husejin Devedžić zatim Almir Beganović, Admir Duraković. Besim Duraković u Upravu kooptira Nedima Musića, a od starih članova ostaje jedino Jusuf Kadić. Sekretar kluba bio je Ekrem Ćurić Kića. Uprava za trenera postavlja Mirsada Gopo, iskusnog prvotimca koji je na taj način u jesenjem dijelu prvenstva imao funkciju igrač-trener. Ekipi se iz juniorskog pogona pridružuju Haris Mrkonja, Irhad Mujić, Midhat Brkić, Mirza Bajramović i Husejin Salkić. Fotografija pred početak proljetnog dijela prvenstva februar 2000.g.

Mirsad Gopo, “vatreno krštenje” na našoj klupi imao je u Tuzli protiv najtežeg mogućeg protivnika, visočke Bosne. Nakon slabog otvaranja i ubjedljivog vođstva gostiju u prvom dijelu, zaigrali smo bolje. Malo po malo topila se prednost lidera i onda završetak utakmice kao iz bajke. U posljednjoj akciji lopta dolazi upravo do trenera-igrača Mirsada Gope koji sa pozicije desnog krila iz ereta pogađa za 22-22 i veliki, vrijedni bod za našu ekipu. Do kraja jesenjeg dijela dobili smo sve utakmice kao domaćini uz remi protiv Banovića, a pun plijen donijeli smo iz Cazina tako da je bilo jasno da nema potrebe da strepimo za ostanak.

U zimskoj pauzi od 15.-22.januara 2000.g. obavili smo zimske pripreme u Gradačcu u kompleksu Banja Ilidža i dvorani “Skenderija”. U drugom dijelu bodove smo kao domaćini prepustili ekipi Legno, a bod je osvojio Željezničar. Sa druge strane sa gostovanja donijeli smo 7 bodova savladavši Konjuh Namještaj i Ilidžu, uzevši bod u Banovićima. Te sezone u konkurenciji 14 ekipa Prve lige BiH, osvojili smo za nas, nakon svih turbulencija odlično 5.mjesto. Ligu je napustila ekipa RK”Ilidža”, a u ligu se vratio RK”Goražde”.

Treba reći i to da smo do samog kraja prvenstva bili u igri za 4.mjesto koje je vodilo u završnicu razigravanja za prvaka sa ekipama iz Rukometnih saveza Herceg Bosne i Republike Srpske. Nažalost, nakon povrede i loma ruke Mirze Ćehajića protiv sarajevske Bosne u posljednja tri kola osvojili smo samo 1 bod, dok je Maglaj pobjedama u Gradačcu i Tuzli, te protiv Borca iz Travnika na domaćem terenu osvojio 9 bodova, pretekao nas na tabeli i tako se plasirao u baraž završnicu, gdje je u dvomeču izgubio obje utakmice od Borca iz Banjaluke. Na kraju titulu prvaka Bosne i Hercegovine osvojio je RK”Izviđač” iz Ljubuškog. Bila je ovo prva i jedina sezona u kome se igralo razigravanje za prvaka.