U ovom materijalu pored deskriptivnog dijela, fotografija, tabela, postavljen je i opsežan video materijal (ukupno 6 dijelova) koji se nalazi na kraju objavljenog materijala.

U ljeto 2000.g. RK”Gračanica” učestvovao je na turniru u Italiji koji se održavao u gradu Fondi. Našoj ekspediciji kao pojačanja pridružili su se braća Damir i Almir Doborac iz RK”Gradačac”. Turnir smo odigrali izvanredno, te smo nakon velike pobjede u polufinalu nad juniorskom reprezentacijom Tunisa, igrali finale i izgubili 4 razlike od Dukle iz Praga. Utakmica je do samog kraja bila neizvjesna, a ko zna kako bi završila da Mirza Ćehajić nije bio isključen još u prvom poluvremenu. Fotografija sa rekreativne utakmice rukomet na pijesku u Fondiju:

Na tom turniru se vidjelo da ekipa uz dodatna pojačanja ima veliki potencijal i da te godine ima jedinstvenu priliku za osvajanje šampionata. Tome u prilog išle su i druge činjenice. Naime, pred istorijsku 2000/01 sezonu, Bosna (V) napravila je smjenu generacija, u inostranstvo su otišli nosioci igre Edhem Sirćo, Mehmed Greda i Faruk Vražić, pa je to za naše ambicije bila olakotna okolnost. Međutim, ne treba zaboraviti da je Bosna i pored toga imala odličnu ekipu (Džuđo, Hadžić, Hurem, Handžić, Mušinbegović, Ahić, Haseljić…) i da je imala daleko veći uticaj u Rukometnom savezu i sudijskoj organizaciji od našeg kluba, što nije bilo beznačajno.

Predsjednik kluba bio je Džemal Jukan, a Upravu su činili Nedim Musić zadužen za finansije, zatim Muris Begić Krdo, Husejin Devedžić, Almir Beganović Šulc, Admir Duraković, Šefik Isaković i Jusuf Kadić. Sekretar kluba bio je Ekrem Ćurić Kića. Procjenivši ukazanu priliku Uprava je napravila snažan pritisak na Besima Durakovića koji je tada obnašao funkciju ministra trgovine, turizma i ugostiteljstva u Tuzlanskom kantonu, da se ponovi uključi u rad kluba i pomogne u ostvarenju naših ambicija. Duraković, zbog političkog angažmana, nije htio da se pretjerano eksponira, ali se stavio na raspolaganje, obećao je pomoć sa svoje strane i svoje obećanje je maksimalno ispunio.

Njegov jedini uslov bio je da se u klub vrati i za šefa stručnog štaba imenuje Jasmin Mrkonja. Na taj način, Mrkonja po drugi puta dolazi kao šef struke u RK”Gračanica”. Njegov pomoćnik postaje Mirsad Gopo Bucko koji je sezonu ranije imao ulogu i funkciju trenera-igrača. Fizioterapeut ekipe bio je Elvirs Delić. Povratkom Besima Durakovića i Jasmina Mrkonje, počinju da se slažu šampionske kockice. 

Međutim, kao grom iz vedra neba, sve nas je iznenadila jedna jako loša vijest! Naime, kapiten ekipe i jedan od najboljih gračaničkih golmana svih vremena Edim Ejubović zbog poslovnih obaveza i privatne firme odlučio je da prekine igračku karijeru. Edo je tada imao 35 godina, četveročlanu porodicu, biznis u razvoju i nije mu bilo lako svaki dan putovati u Tuzlu na treninge jer u to vrijeme nismo imali svoju dvoranu. Srčan, požrtvovan, pravi lav na golu, Edo je bio nezamjenjiv, ali smo znali da se njegova Odluka neće i ne može promjeniti. Mi smo i pored tog iznenadnog i velikog hendikepa morali nastaviti dalje.

Slijedeći zadatak bio je dovođenje braće Doborac u naše redove. Delegacija kluba na čelu sa predsjednikom Džemalom Jukanom uputila se u grad Zmaja od Bosne i sa roditeljima igrača dogovoren je dolazak Damira Doborca, a na polusezoni našoj ekipi pridružio se i njegov stariji brat Almir.

Uporedo sa formiranjem igračkog rostera, radilo se na obezbjeđenju budžeta.

Pored Općine Gračanica, treba pomenuti značajnog sponzora firmu “Tehnobeton”, kao i firmu “Index” koja je u to vrijeme imala sjedište u Doboj Istoku, a koju je u sponzore kooptirao predsjednik Džemal Jukan. Zahvaljujući ugovorenom sponzorstvu na našim dresovima postavljen je logo firme “Index”. Ovaj detalj koji je vezan za u to vrijeme još uvijek samo sponzora “Index” biće izuzetno bitan za nastavak priče.

U to vrijeme budžeti klubova nisu bili veliki, ali su troškovi našeg kluba i ekipe koja je autobusom svakodnevno putovala na treninge u Tuzlu ili Gradačac bili veći nego kod većine ligaša. Naravno ni mogućnosti sponzora nisu bile na nekom visokom nivou, pa je stog aspekta postojala korelacija prihoda, rashoda i vremena o kome govorimo. Pripreme smo odradili na Zlači kraj Banovića, a to ljeto učestvovali smo na turniru “Mirsad Hurić” u Goraždu i osvojili 1.mjesto. Sve je bilo spremno da prvenstvo počne.

Otvaranje prvenstva nije počelo najbolje, u prva četiri kola doživjeli smo dva teška i ubjedljiva poraza u Tuzli i Bugojnu, uslijedile su kazne za igrače i stručni štab i tadašnji novoizabrani kapiten Jasmin Unkić, napustio je klub i na taj način završio igračku karijeru. Do kraja prve polusezone, zabilježili smo remi u Gradačcu i poraz u Travniku, a sve ostale utakmice smo dobili. Najveća pobjeda koja će u konačnici odrediti i prvaka BiH, bila je u okviru 11.kola kada smo protiv direktnog rivala slavili u Visokom 30-31. Ovaj poraz toliko je uzdrmao ekipu Bosne da su i u narednom kolu u Tuzli poraženi od Konjuha iz Živinica (24-22), koji je te sezone zabilježio svega 4 pobjede i zauzeo posljednje mjesto. Bila je to prvorazredna sportska senzacija. Bosna (V) pored dva nabrojana poraza, poražena je u jesenjem dijelu od Slobode u Tuzli, Iskre u Bugojnu i Krajine u Cazinu. Nakon 15.odigranih kola, potpuno zasluženo smo osvojili titulu jesenjeg prvaka, ostvarili smo ogromnu prednost od 4 boda i imali smo sve u svojim rukama jer smo u proljetnom dijelu bili domaćini Bosni. Već na polusezoni organizovali smo “Noć Šampiona” sluteći šta nas očekuje…

Neposredno pred osvajanje jesenje titule, pojavili su se značajni finansijski problemi, a Džemal Jukan predsjednik kluba je pronašao rješenje. Naime, Džemo je kooptirao u Upravu i prepustio predsjedničku funkciju Fahiru Humiću, a naziv sponzora “Index”, uzeli smo kao prefiks u nazivu kluba, pa smo postali RK”Gračanica-Index”. Fahir Humić maksimalno se uključio i u operativni rad kluba, te je dao svoj značajan doprinos ne samo kroz finansijske dotacije nego i kroz svoje djelovanje uopšte. Bilo je ovo odlično rješenje za dalje djelovanje kluba u toj sezoni.

Visočka Bosna se nije predavala i značajno su se na polusezoni pojačali dovođenjem Malagića, Efendića i hrvatskog internacionalca Tomića. Mi smo u naše redove doveli već pomenutog  Almira Doborca i golmana Danijela Sabljića. U drugom dijelu Bosna je izgledala goropadno, tek jedan remi u Sarajevu protiv Bosne, sa svim ostalim pobjedama.

Do tog odlučujućeg 26.kola kojeg smo igrali u nedelju 29.04. u tuzlanskom Mejdanu uz direktan TV prenos, izgubili smo dvije utakmice i to u Sarajevu od Želje i u Cazinu od Krajine. Sa druge strane Bosna je imala remi u Sarajevu protiv Bosne i sve pobjede, te se naša bodovna prednost istopila i Bosna se na tabeli poravnala sa nama. Foto:Muratbegović u borbi sa Đakovićem iz Slobode.

U nezaboravnoj utakmici i triler završnici Almir Doborac postigao je pobjedonosni gol, a u posljednjem napadu Visočaka, udarac sa deveterca koji je po isteku vremena sjajno izveo Fuad Malagić, teškom mukom odbranio je junak utakmice golman Miralem Đulić. Nakon tog 26.kola imali smo ponovo 3 boda više i bolji međusobni skor.

Tu nedelju, žestoko smo proslavili pobjedu, zaboravivši da se ima igrati još četiri kola. Trener Mrkonja dao je u ponedeljak 30.04. slobodan dan, ali su igrači slavlje nastavili malo duže pa se na trening u utorak za praznik 01.05. skoro niko nije pojavio, a već u srijedu 02.05. igrala se utakmica u Maglaju. Dakle, slavlje u nedelju naveče, slobodan dan u ponedeljak, ne dolazak većine igrača na trening  u utorak zbog prvomajskih praznika, zamalo će nas skupo koštati. Maglaj je već obezbjedio ostanak u ligi, predsjednik RK”Maglaj Primus” i glavni sponzor kluba bio je Gračanlija, pa smo komšijama na utakmicu otišli kao na izlet sa parolom lako ćemo. Međutim, dočekala nas je izuzetno “nabrijana” atmosfera, posebno je meta vrijeđanja i psovki od strane publike bio naš trener Jasmin Mrkonja. Povrh svega Mirza Ćehajić je zaradio crveni karton (sudija Berberović, Cazin), pa je na kraju poraz bio neminovan. U izuzetno nervoznoj utakmici, golom u zadnjoj sekundi, izgubili smo minimalno 23-24 i ponovo je prvenstvo bilo otvoreno.

Bosna je imala vruće gostovanje u Turbetu kod Borca iz Travnika, a mi smo imali nešto lakši raspored sa gostovanjem sarajevskoj Bosni. Visočaci su dobili utakmicu u Turbetu 10-0, premda su gubili u poluvremenu -1, ali zbog napada u svlačionici na sudijski par Hurić-Rastoder, drugo poluvrijeme se nije ni igralo. U prepunoj dvorani u Turbetu, gledalište je očekivalo nastavak utakmice nakon prvog dijela, ali se sudije nisu pojavile da bi nakon pola sata službeni spiker objavio da je utakmica prekinuta i da nastavka neće biti. Ranije u okviru 22.kola sličan slučaj se dogodio u Banovićima. Naime, domaćini su kod nerješenog rezultata imali zadnji napad za pobjedu, trener gostiju Zdenko Antović kraj aut-linije povukao je za nogu lijevo krilo Banovića Elvisa Fajića, ovaj je mahinalno reagovao, udario je trenera Bosne, utakmica je prekinuta i registrovana 10-0 za Visočake.

Međutim, kada je trebalo i mi smo bili pravi i odgovorili smo na sve izazove! Naši momci nisu dozvolili novo iznenađenje u Sarajevu, pa smo “protutnjali” Skenderijom i slavili 39-29, a u dvorani je bilo 90% naših navijača koji su se sjatili u glavni grad.

Titulu smo ovjerili pobjedom nad Goraždem 20.05.2001.g. i velikim slavljem u gradu i u hotelu “Tilia”.  Premda u ovoj sezoni nisu igrali i nije bilo razigravanja sa ekipama iz Rukometnih saveza Herceg Bosne, odnosno Republike Srpske, to ne umanjuje vrijednost i sjaj naše zasluženo osvojene titule prvaka Bosne i Hercegovine. Ova titula šampiona predstavlja najveći klupski uspjeh gračaničkog rukometa u njegovoj dugoj istoriji i ostaće zlatnim slovima upisana u anale RK”Gračanica” iz Gračanice.

U narednim tabelama predstavljamo roster igrača koji su donijeli titulu prvaka, a treba napomenuti da su nosioci igre bili Mirza Ćehajić, Damir Doborac, Amir Muratbegović i Mustafa Kamarić, ali svakako velike zasluge pripadaju svim igračima iz rostera na čelu sa šefom stručnog štaba Jasminom Mrkonjom i njegovim saradnicima.

Kako smo odigrali posljednju utakmicu sezone 2000/2001 i proslavili titulu prvaka Bosne i Hercegovine možete vidjeti na fotografijama i video prilozima. Utakmicu kao i slavlje emitujemo u video projekcijama od kojih svaka ima po 3. dijela.


Kao što smo rekli u ovoj sezoni kao predigra obavezno su morali nastupati juniori u protivnom utakmica bi se gubila. Nekoliko igrača naše juniorske ekipe nastupalo je istovremeno za seniore. Na slici naši juniori iz sezone 2000/2001.