Nakon što je od šampionske polusezone 2000/2001 dotadašnji sponzor, postao predsjednik kluba, Fahir Humić je u narednoj sezoni, kada su se u ligaško natjecanje priključili i klubovi iz HZ HB, ostao na čelu kluba. U toj sezoni 2001/2002 RK”Gračanica” završila je kao 3. na tabeli i obezbjedila učešće u Challenge Cupu. Dakle, nakon tri ratne sezone pod vođstvom Faruka Širbegovića, uslijedile su tri sezone u kojima je predsjednik bio Besim Duraković, a onda po sezonu i pol Džemal Jukan (ako ne računamo tri kola koliko je predsjednik bio dr.Muamer Mujčinagić) i Fahir Humić.

Za to vrijeme, premda smo praktično sve do 2001.g. bili podstanari i sve utakmice igrali “kao gosti”, klub je rezultatski bio stabilan, osvojili smo titulu prvaka, tri puta izlazili na evropsku scenu, igrali sa četiri eminentna protivnika, ostvarili 2 evropske pobjede protiv predstavnika Švedske i Danske (ukupno smo 2 utakmice igrali kao domaćini u BiH) i niko nije ni slutio šta će se dogoditi u sezoni 2002/2003.

Dakle, slijedi sezona 2002/2003 u kojoj dolazi do promjene rukovodstva kluba. Na čelo Uprave 02.08.2002.g dolazi privrednik i sportski radnik Faruk Širbegović, čovjek koji je za klub odigrao veliku ulogu u doba agresije i čijom zaslugom je ponajviše Gračanica konačno dobila Sportsku dvoranu. Umjesto Dine Čolića na mjesto direktora kluba imenovan je Šefik Isaković. Profesor Predrag Hadžistević-Hadžija, bivši rukometaš i trener u našem klubu postao je šef stručnog štaba, umjesto profesora Bilala Begovića. Mirsad Gopo imenovan je za pomoćnika šefa stručnog štaba. Sekretar kluba postao je Asim Nezirović, nekadašnji igrač, sudija i delegat. Predsjednik skupštine bio je Jusuf Kadić. Upravu su prema dostupnim zapisnicima, nominalno sačinjavali: Faruk Širbegović predsjednik, Fahir Humić, Dino Čolić, Suad Helić, Midhat Mujačić, Nedim Musić, Sead Čaušević i Hajrudin Helić.  

Premijer liga, brojala je 16 klubova jer su se u zajedničku ligu pridružili i rukometni klubovi iz Republike Srpske: Borac (Bl), Kosig-DO, Prijedor i Sloga. Iz lige su ispadala četiri (4) kluba.

Stručni štab i Uprava kluba, odmah u startu napravili su dosta propusta i grešaka. Jednostavno, podcjenili su ligu i na sve odlaske bitnih igrača nisu reagovali kako je trebalo. Naročito veliki propust napravljen je na poziciji golmana, gdje su se zahvalili na saradnji iskusnom reprezentativcu Damiru Cipurkoviću. On se nakon odlaska iz Gračanice skrasio u RK”Konjuh Namještaj” i bio jedan od najzaslužnijih igrača za ostanak Živiničana u društvu najboljih. Pored njega klub su napustili Bakir Buljugija (RK”Zrinjski”), Nermin Nukičić, Adnan Salkić (Njemačka), Haris Mrkonja i Adnan Klobodanović. Generalno, vizija rukovodstva kluba bila je stvaranje domaće ekipe od momaka iz juniorskog sastava, ali očigledno da nismo imali dovoljno kvaliteta da na takav način ostanemo u izuzetno jakoj ligi.

Ekipi je priključen golman Miralem Đulić koji je pauzirao jednu sezonu. Vratio se na kratko i Jasmin Unkić, ali je vrlo brzo već sredinom oktobra ponovo odstupio. Ekipi je priključeno nekoliko juniora i jedina prava pojačanja, realizovana neposredno pred početak takmičenja, bili su povratnik iz Izraela Mirza Ćehajić koji je nastupao od 4.kola i srednji bek Jasmin Gojačić koji je nastupao je od 2.kola.

Već u pripremnim utakmicama koje smo istina igrali bez Girotića, Ćehajića i Gojačića bilo je vidljivo da će ovo biti jako teška sezona za naš klub. U pripremnoj fazi ekipi su priključeni juniori Emir Sumbić, Adnan Saračević, Fikret Begić, Muhidin Begović, Dino Jukan, Amir Mulahalilović, Haris Isaković, Amer Devedžić i Damir Baraković. Povremeno, u kasnijem periodu bili su i u takmičarskom rosteru. Dvije utakmice prikazane u tabelarnom pregledu igrane 24.08.2002.g. su susreti sa turnira u Goraždu.

Dolaskom Gojačića i Ćehajića, nakon 3.kola, kompletiran je igrački roster i ekipa nije izgledala nimalo naivno.

Prvenstvo je moglo da počne. Prvo kolo gostovanje budućem šampionu, izuzetno snažnoj Bosni.

Nažalost, nakon što je ekipu u oktobru napustio Jasmin Unkić, Miralem Đulić je odselio u daleku Australiju, a zbog nesporazuma sa Upravom kluba slobodne papire dobili su Jasmin Gojačić koji je prešao u RK”Bosna” (S) i Mirza Ćehajić koji se skrasio u RK”Željezničar”. Upravo Ćehajić će u nastavku sezone biti ključni igrač, zahvaljujući kojem je RK”Željezničar” sačuvao premijerligaški status. Nakon svih ovih odlazaka u polusezoni, doveden je kao slobodan igrač Damir Stojanović, koji je ranije nastupao za RK”Crvena Zvezda” iz Beograda. On je nastupao za naš klub od 19.kola, ali ni njegova pomoć nije bila dovoljna da očuvamo premijerligaški status. U polusezoni ostavku na mjesto predsjednika podnio je Faruk Širbegović, ali ju je kasnije opozvao. Naime, kako je prvenstvo odmicalo sve manje su se članovi Uprave uključivali u rješavanje nagomilanih problema, naročito u obezbjeđivanje finansijskih sredstava. U jednom momentu prekinut je i trenažni proces i upravo će ova kriza determinisati buduće događaje.

Kraj svega što nam se događalo, čak ni nakon 17.kola, sobzirom na povoljan raspored, nije se dalo naslutiti da ćemo izgubiti premijerligaški status.

Onda je uslijedio veliki, nedopustivi kiks na domaćem terenu.

Uslijedio je “dobar poraz” u Živinicama jer smo izgubili sa 4 gola razlike. U jesenjem dijelu u Gračanici slavili smo sa 5 golova. U slučaju da su ekipe imale isti broj bodova, m bi smo ostali u ligi.

Tijesan poraz na domaćem terenu od Borca, ali i nakon 20.kola, još uvijek se čak 6 ekipa nalazi ispod RK”Gračanica” na tabeli.

Novi domaći poraz od direktnog kandidata za ispadanje, definitivno nas je gurnuo u zonu ispadanja. Međutim, i poslije ovog poraza sve je bilo u našim rukama.

Nakon Ljubuškog, još jedna dobra gostujuća partija, ali ništa više od časnog poraza.

Ključna utakmica i poraz koji nas je koštao ispadanja. Imali smo još šanse, ali smo zavisili od drugih. Ovu utakmicu obilježili su incidenti na kraju meča. Napadnut je sudijski dvojac od strane naše klupe. Višemjesečne suspenzije u rukometnom sportu izrečene su šefu stručnog štaba profesoru Predragu Hadžisteviću i njegovom pomoćniku Mirsadu Gopi. Takođe kažnjeni su i suspendovani igrači Admir Ćosić, Amir Mulahalilović, Midhat Brkić, Mirza Bajramović i Mustafa Kamarić. Sportska dvorana “Luke”, automatski je suspendovana, a naknadno je izrečena kazna od 7 utakmica.

Veliko iznenađenje i prvorazrednu senzaciju, napravili su igrači RK”Konjuh Namještaj” pobjedom nad do tada skoro nepobjedivim Željezničarom i to u gostima. Mi smo sa oslabljenom ekipom, u Gradačcu ostvarili “Pirovu pobjedu” protiv Prijedora. Zanimljivo da je na toj i na utakmici u Međugorju kao jedini golman u klubu branio Hamza Saliefendić.

Rezime: U proljetnom dijelu prvenstva kada smo imali nešto lakši raspored “prosuli” smo puno bodova na domaćem terenu. Prvo smo neočekivano remizirali sa RK”Iskra”, a potom smo minimalno poraženi od RK”Željezničar” i RK”Kosig Dunav Osiguranje”. Dakle od mogućih devet bodova, na domaćem terenu osvojili smo samo jedan. Protiv RK”Iskra”, Davor Kadić je promašio odlučujući penal, a po isteku vremena u utakmici protiv RK”Željezničar” isto se dogodilio Mustafi Kamariću. Praktično, jedan bod nas je dijelo od ostanka u ligi. Po nesreći nisu nam se poklopili ni drugi rezultati pa je senzacionalnom pobjedom u Sarajevu nad RK”Željezničar” u ligi ostao RK”Konjuh Namještaj” iz Živinica, a mi smo kao 13-to plasirani klub, po prvi puta izgubili status premijerligaša i skupa sa ekipama RK”Borac” (Travnik), RK”Iskra” i RK”Međugorje” ispali iz Premijer lige. Novi premijerligaši postali su RK”Fagus” Kotor Varoš i RK”Maglaj Mapex”. Šampionat je osvojila ekipa RK”Bosna” (S) ispred RK”Izviđač”. Pri kraju prvenstva u 28.kolu, nakon što smo potpuno zasluženo izgubili utakmicu od RK”Kosig DO” 25-26, došlo je do nemilih scena. Revoltirani opštim razvojem situacije na rukometnim terenima i čudnim rezultatima koji su se dešavali, naš stručni štab i igrači, fizički su nasrnuli na sudijski par Omer Omerović-Haris Bradarić. Odlukom komesara lige, dvorana “Luke” suspendovana je na sedam narednih utakmica, a igrači Kamarić, Ćosić, Brkić, Bajramović i Kamarić uz trenere Hadžistevića i Gopu dobili su suspenzije u visini od 12 do 18 mjeseci zabrane djelovanja u rukometnom sportu. Dakle, krajnji rezime je bio da smo izgubili status premijerligaša, ostali bez dvorane i skoro čitavog igračkog rostera. Bila je ovo jako teška sezona, sezona za zaborav… Evo kako je predmetnu sezonu vidio novinar Fikret Konjić-Učo:

Kada je u pitanju KUP takmičenje, od istog smo se oprostili u osmini finala, porazom od RK”Bosna” Sarajevo.