Ovu sezonu obilježili su slijedeći uspjesi: Povratak u Premijer ligu; polufinale KUP-a BiH; Gračanica domaćin reprezentaciji BiH u kvalifikacijskoj utakmici; održan 1.Memorijalni turnir “Halid Žunić”; trener Jasmin Mrkonja imenovan za selektora BiH. Međutim, evo kako je sve izgledalo na početku sezone i kako su se stvari odvijale…

1. Stanje u klubu, avgust 2003.godine Avgust 2003.godine… Prolaze posljednji dani prelaznog roka za rukometaše. Najpopularniji klub u gradu, RK“Gračanica“ nalazi se u najvećoj krizi u svojoj bogatoj istoriji. Nekadašnji šampion Države (2000/2001), učesnik evropskih kupova, osvajač mnogobrojnih turnira, inkubator talenata, reprezentativaca, uzoran sportski kolektiv nakon 47 godina života i rada nalazi se pred nestankom. Nakon ispadanja iz Premijer rukometne lige BiH u niži rang, odlaska četiri igrača u druge klubove (Davor Kadić, Nermin Zoletić, Amir Muratbegović, Stojanović), višemjesečnim kažnjavanjem od 12 do 18 mjeseci pet naših igrača (Amir Mulahalilović, Admir Ćosić, Midhat Brkić, Mirza Bajramović, Mustafa Kamarić) i trenerskog tandema Predrag Hadžistević-Mirsad Gopo, suspenzijom Sportske dvorane „Luke“ sa sedam utakmica, a sve zbog incidenta na utakmici 28. kola Premijer lige protiv RK“Kosig DO“ iz Banjaluke, klub se našao u bezizlaznoj situaciji. Ukratko: bez dvorane, bez trenerskog i igračkog kadra, bez opreme, bez MTS-a. Pitanja je mnogo: ko će preuzeti klub i biti novi Predsjednik, ko će voditi ekipu i prihvatiti se trenerske klupe, da li pokušati povratiti premijerligaški status, da li akcenat staviti na rad sa mlađim kategorijama, da li tavoriti u Prvoj ligi, da li apstinirati jednu sezonu i ne takmičiti se nikako, da li…?

2. Izbor nove Uprave Odlukom Jusufa Kadića predsjednika Skupštine RK»Gračanica», dana 14.08.2003. godine za predsjednika kluba izabran je Nedim Musić, koji je dobio mandat  da napravi plan rada, da odabere svoje saradnike u Upravi, da izabere trenerski kadar i da u skladu sa mogućnostima igrački pojača klub. Ukratko, bitno je bilo da se klub ne ugasi i da nastavi kontinuitet rada i takmičenja. Zbog poslovnih i privatnih obaveza, a znajući   koliku odgovornost prema javnom mjenju i sportskoj javnosti Gračanice iziskuje ova funkcija, koliko energije, vremena i novčanih sredstava ona zahtjeva, Musić se teško primio ove uloge, ali usljed velikog pritiska, odlučio je stati na čelo Kluba u vrlo nezavidnoj situaciji. Prvi zadatak bio je oformiti Upravu, energičnim, neopterećenim i dobronamjernim sportskim radnicima. Na poziciji sekretara kluba ostao je gospodin Asim Nezirović. Dotadašnja funkcija direktora kluba je ukinuta.  Nakon obavljenih razgovora Uprava je dobila svoje aktivne članove i to: Nedim Musić predsjednik, Nešet Ćehajić, Nesib Mehanović, Fikret Konjić-Učo, Bego Džebo, Nedim Šaković, Edim Ejubović, Suad Helić i Asim Nezirović sekretar.      

3. Organizacija rada Uprave Na prijedlog predsjednika Uprava je usvojila funkcionalni način rada. Poslovi su raspodjeljeni na 5 sektora, a sve aktivnosti dobile su nosioce: Sektor za finansijsko-marketinške aktivnosti; Informativo-propagandni sektor; Sektor za kontrolu, analizu i izvještavanje Uprave o kvalitetu trenerskog rada u svim pogonima; Operativni sektor; Sektor za rad sa mlađim kategorijama.

4. Izvještaj o radu Uprave Pored redovnih poslova iz domena Uprave važno je napomenuti da je od strane nadležnih pri RS BiH prihvaćena žalba Kluba koja je ishodovala smanjenja kazni našim igračima, ali i za dvoranu. Tako su igračima Kamariću, Mulahaliloviću i Ćosiću kazne sa dvanaest mjeseci zabrane igranja skinute na šest i spomenuti igrači su mogli već od 9. kola (22.11.2003.godine), nastupati za naš klub. Kazna od sedam utakmica neigranja u našoj dvorani smanjena je na četiri, pa smo u jesenjem dijelu prvenstva u našoj dvorani odigrali dvije prvenstvene i jednu KUP utakmicu. U ovom periodu sklopljeni su i potpisani ugovori sa svim igračima. Obezbjeđeni su sponzori od kojih posebno treba naglasiti one zlatne: Općina Gračanica, Kokaprodukt, Koko Džada, Mirna, Iradia i Trgoplasttrans. Kupljena je kompletna sportska oprema i ista reversno zadužena sa vrlo oštrim klauzulama u ugovoru vezano za opremu. Zatim, nabavljene su lopte, ljepilo, kancelarijski materijal, službena dokumentacija, izvršen ljekarski pregled svih igrača, izvršena je registracija igrača i plaćena članarina, riješen smještaj i ishrana i svi drugi uslovi iz ugovora sa igračima,  dogovoreno i za čitavu sezonu unaprijed plaćeno održavanje opreme. Sve zacrtane zadatke i sve poslove Uprava je uspješno odradila. Posebnu važnost ovoj sezoni daje činjenica da je u januaru 2004.g. na prijedlog tadašnjeg sekretara Asima Nezirovića, organizovan 1.Memorijalni turnir „Halid Žunić“, u znak sjećanja na legendu gračaničkog rukometa. Turnir smo na opšte zadovoljstvo i osvojili. Budući da nam na turniru nije igrao kapiten Mirza Ćehajić, kao gost nam se pridružio Stanislav Dragutinović (nosio je Ćehajićev dres sa brojem 10) iz zvorničke Drine, a pred sezonu 2004/2005 je pojačao našu ekipu.

5. Stvaranje trenerskog i igračkog kadra Predsjednik kluba obavio je razgovor sa bivšim trenerom kluba i istaknutim reprezentivcem bivše Jugoslavije gospodinom Jasminom Mrkonjom o njegovom ponovnom angažmanu. Jasmin Mrkonja, po treći puta postao je šef stručnog štaba u RK“Gračanica“. Uslov Jasmina Mrkonje bilo je stvaranje dobre ekipe, a cilj povratak u Premijer ligu. Zajednički zaključak bio je dakle, da moramo obnoviti kompletnu ekipu, pokušati zadržati postojeće igrače i dovesti nove. Poseban naglasak je dat pružnju šanse na parketu našim mladim igračima iz juniorskog pogona. Na osnovu tih zaključaka predsjednik Musić obavio je razgovor sa dotadašnjim  prvotimcem Husejinom Salkićem koji je već trenirao sa RK“Sloboda“ iz Tuzle i ponovo ga privolio da se vrati u matični klub. Sticajem okolnosti u tom momentu bankrotirao je italijanski rukometni klub Askoli, pa je propao angažman Mirze Ćehajiće na Apeninsko poluostrvo. Musić je odmah stupio je u kontakt sa Ćehajićem, a posredstvom njega i Goranom Kalenićem oko angažovanja za naš klub i na svu sreću uspio je naći zajednički jezik i pridobiti da igraju za naš klub. Ćehajić i Kalenić su sezonu ranije bili saigrači u RK“Željezničar“ Sarajevo i zahvaljujući njima plavi su ostali premijerligaši. Iz RK”Sloboda” Tuzle došao nam je golman Atiković, a ponovo su se u ekipu vratili naši bivši igrači koji nisu nastupali u prošloj sezoni: Mrkonja Haris, Nukičić Nermin i Salihefendić Hamza (koji je zadužen da kao trener radi sa golmanima). Kao posebno bitno pojačanje pokazao se golman Dejan Đurić iz dobojske “Sloge”. U drugom dijelu sezone, pojačao nas je Dragan Radojčić iz dobojske Sloge. Sa svim igračima dogovoreni su uslovi i sa njima su kao što sam već pomenuo potpisani ugovori. Svi elementi iz ugovora su apsolutno ispoštovani. Angažovan je i fizioterapeut Elvirs Delić, koji je u skladu sa slobodnim vremenom na raspolaganju ekipi. Trener Mrkonja je za svog pomoćnika izabrao Mevludina Šabića, rukometnog sudiju i bivšeg igrača kluba. Šabić je ujedno i trener kadetske ekipe. Za trenera juniorske i pionirske ekipe izabran je Admir Šaković, nekadašnji prvotimac i kapiten ekipe. Ukupno smo u omladinskim pogonima imali 49 pionira, 25 kadeta i 18 juniora. Na ovaj način u rekordno kratkom roku stvoreni su svi potrebni uslovi i respektabilna ekipa za takmičenje.

Igrački roster za sezonu 2003/2004 bio je slijedeći:

Nažalost zbog ranije izrečenih kazni nakon incidenta na utakmici 28.kola Premijer lige RK“Gračanica“-RK“Kosig Dunav osiguranje“ Banjaluka, sezona 2002/2003 u ekipi nisu bili Midhat Brkić (lijevi bek), Mirza Bajramović (pivot). Admir Ćosić (golman) nakon izrečene, a potom smanjene kazne suspenzije, ipak je napustio rukomet jer su već bila dovedena dva golmana za sezonu 2003/2004.

6. Rezultati Na početku prvenstva nekoliko ekipa istaklo je kandidaturu za najviši plasman. Format takmičenja bio je takav da su prvaka u Prvoj federalnoj ligi grupa sjever, očekivale dodatne kvalifikacije sa prvakom Prve lige Republike Srpske i prvakom Prve federalne lige grupa jug, a dvije najuspješnije ekipe iz međusobnih susreta sticale su status premijerligaša. Glavni favoriti u našoj ligi bili su Borac iz Travnika, Gradačac, Banovići i Gračanica. Već na početku sezone Gradačac je poražen na domaćem terenu od Banovića, a Banovići su izgubili bodove u Cazinu, pa je već tada bilo jasno da će se „mrtva trka“ voditi između dva bivša šampiona Gračanice i travničkog Borca. U ligi je učestvovalo 10 ekipa, igralo se 11 kola, plus dodatne kvalifikacije.

Evo rezultata:

Dakle, bili smo uvjerljivi na svim utakmicama, a ligu smo ipak zbog minimalnog poraza u Travniku osvojili zahvaljujući gol-razlici u međusobnom duelu. U obje utakmice pokazali smo više i dokazali da smo bolja ekipa. U Gračanici smo cijeli susret imali prednost i potpuno zasluženo smo slavili, te sa zalihom od 7 golova putovali smo u Turbe. Snimak sa te utakmice RK“Gračanica“-RK“Borac“ Travnik (22.11.2003.g.) možete pogledati ovdje (snimak u 4 dijela):

Uz podršku jednog autobusa navijača i nekoliko desetina naših simpatizera koji su privatnim kolima stigli u Turbe uspjeli smo odbraniti stečenu prednost. U prvom dijelu Travničani su pokazali više i na klizavom parketu, usljed velikog kondenzata, stvorili su prednost od +4 razlike. Međutim, u drugom dijelu ekipu je maestralno vodio Mirza Ćehajić, pa smo drugoj polovici ovog dijela susreta prešli u vođstvo, da bi na kraju ipak Borac ostvario „Pirovu pobjedu“. Na ovaj način otvorili smo vrata Premijer lige.

Uslijedile su kvalifikacije za ulazak u Premijer ligu, a postignuti su slijedeći rezultati:

Kvalifikacije su okončane 12.06.2004.g. Bila je to duga i teška sezona u kojoj nije smjelo biti kiksa. Mnogo kontroverzi bilo je oko našeg susreta u Bijeljini gdje smo remizirali sa domaćinima. Naime, Igman i Bijeljina su u međusobnim susretima ostvarili domaće pobjede sa po 4 gola razlike, stim da je Igman dao više golova u gostima, pa bi u slučaju naše pobjede u Bijeljini, Igman ostvario plasman u Premijer ligu. Međutim, Bijeljina je golom 3 sekunde do kraja uspjela izjednačiti u utakmici u kojoj smo imali mnogi primjedbi na suđenje (Šatordžija-Pandžić), a kako je sve izgledalo možete pogledati u snimci 2.poluvremena.

RK“Bijeljina“-RK“Gračanica“ (05.06.2004.g.) 2.poluvrijeme (snimak iz 2 dijela):

7. KUP BiH

Premda prvoligaši, naši momci su ove sezone ostvarili izvanredne rezultate u KUP takmičenju.

Prvo smo se lako obračunali sa sarajevskom Bosnom (2), a zatim iz daljeg takmičenja izbacili tadašnjeg premijerligaša Fagusa u osmini finala. Nakon toga, senzacionalno smo eliminisali tada izvanrednu Slogu iz Doboja zahvaljujući gol razlici i pobjedi u Doboju. Sloga je te sezone u premijerligi završila kao trećeplasirana iza Izviđača i sarajevske Bosne. U polufinalu igrali smo protiv Borca iz Banjaluke. Domaća utakmica igrala se u srijedu, neposredno nakon meča u Turbetu, gdje smo ovjerili prvo mjesto u Prvoj ligi. Rasterećeni, rastrčani u fantastičnoj atmosferi, potpuno zasluženo savladali smo Borac sa ubjedljivih 8 golova razlike. Nažalost, sudijski par Turudić-Kovačević, naprosto nas je masakrirao u Boriku gdje smo poraženi 22-33. Već u samom otvaranju utakmice, naš najbolji igrač i vođa ekipe Mirza Ćehajić dobio je crveni karton, a suđenje na ovoj utakmici bilo je kriminalno. Nakon te utakmice, niko od zvaničnika Borca, jednostavno od stida nije želio da nam bude domaćin na zajedničkoj dogovorenoj večeri, kako je to bilo u Gračanici, pa smo povrjeđeni i razočarani nakon utakmice napustili Banjaluku. U finalu KUP je osvojila sarajevska Bosna.      

8. Rezime Nakon bezizlazne situacije pred sami početak prvenstva, za kratko vrijeme stvoreni su uslovi i izvanredna ekipa koja je puno puta obradovala naše navijače. Postignut je ogroman uspjeh povratkom u Premijer ligu i plasmanom u polufinale KUP-a BiH. Organizovan je 1.Memorijalni turnir „Halid Žunić“ u znak sjećanja na istinsku legendu gračaničkog rukometa. Naš trener Jasmin Mrkonja postao je selektor reprezentacije BiH. U januaru 2004.g. organizovali smo kvalifikacijsku utakmicu reprezentacija BiH-Slovačka. Najveći teret ove sezone iznio je vođa ekipe Mirza Ćehajić, stup odbrane koji je postigao 187 golova, Husejin Salkić najbolji strijelac sa 222 gola, ljevoruki Goran Kalenić (157), zatim Damir Sejdinović koji se sjajno snašao u ulozi pivote (97), Mustafa Kamarić koji se ekipi priključio od 9.kola (88), Girotić Eldar (58), a treba pomenuti i sjajnog Dejana Đurića koji je odlično branio cijelo prvenstvo. Bila je ovo jedna izvanredna sezona za pamćenje!

.