Nakon što nije bilo dovoljno sluha od strane društvene zajednice i sponzora za učešće u Evropskim kupovima i ambicije da se napadne sam vrh BH rukometa, nakon sezone 2004/2005 Nedim Musić podnio je ostavku. Uslijedili su odlasci trenera Mrkonje, a zatim i osipanje igračkog kadra. Ćehajić je otišao u sarajevsku Bosnu, Salkić u Izviđač, Buljugija u Konjuh Namještaj, Kalenić i Đurić u Zrinjski i praktično je nakon dvije sezone sve trebalo graditi ispočetka. Klub su takođe napustili Haris Mrkonja i Admir Ćosić. Nezahvalne funkcije i uloge prihvatio se Fahir Humić. Direktor kluba postao je Dino Čolić, a Upravu su sačinjavali: Nedim Musić, Safet Pjanić, Enes Ahmetbašić, Faruk Smajlović i sekretar Nesib Mehanović.

Znajući da smo ostali skoro bez kompletne prve postave Uprava je angažovala pojačanja pa su članovi RK”Gračanica” postali: Adnan Šabanović, Miloš Didanović, Emil Bećar, Zdravko Stevanović, Eldar Kadić i Nermin Zoletić. Prvom timu pridodati su juniori: Amir Sumbić, Dino Džafo, Semir Sulejmanović, Asim Pedić i Edin Memić. Za trenera je postavljen Mirzet Uzeirović, nekadašnji igrač banjalučkog Borca.

Ligu je igralo 12 klubova, s tim da su se nakon regularnog dijela prvenstva igrale dvije lige za prvaka (play off) i za ostanak (play out).

Budući da se svaki kiks skupo plaćao, možda i ključna utakmica za nas bila je domaći poraz od Krivaje 24-26 već u 2.kolu. Ekipe izjednačenog kvaliteta su tokom cijelog šampionata dobijale kući i gubile u gostima. Ovaj poraz koštao je trenera Uzeirovića, pa je nakon toga smjenjen, a na njegovo mjesto došao je Mirsad Gopo.

Nakon pobjede nad Borcem iz Travnika u 16.kolu, uslijedila je zimska pauza. Pored tradicionalnog Memorijalnog turnira “Halid Žunić”, odigrali smo i par prijateljskih utakmica. III Memorijalni turnir “Halid Žunić”, osvojila je ekipa RK”Bosna” iz Sarajeva. Turnir je imao međunarodni karakter jer su gosti turnira bilr ekipa RK”Moslavina” iz Kutine, koju je predvodio Gradačačanin, bivši hrvatski reprezentativac, golman Mario Kelentrić i RK”Metalopolastika” Šabac. Mi smo savladali goste iz Hrvatske 24-24 (10-8), a Bosna je nadigrala Metaloplastiku 37-27 (19-14). U finalu Bosna je dokazala dominaciju i savladala Gračanicu 33-23 (18-10).

U tom periodu odigrali smo i par prpremnih utakmica. U Tuzli smo poraženi od Slobode 30-33 (14-20), a slavili smo protiv visočke Bosne 38-33 (19-11). Nakon toga, dolazi do iznenadne promjene na klupi našeg tima. Trener Mirsad Gopo, podnosi ostavku, a zamjenio ga je profesor Bilal Begović.

Njegov dolazak izazvao je “pozitivan šok”, pa je ekipa savladala favorizovani Borac iz Banjaluke, ali ni to nije bilo dovoljno da se izbavimo iz onoga što će uslijediti…

Nevjerovatna utakmica u kojoj smo “prosuli” veliku prednost. Premda je odigrao utakmicu života, Emil Bećar nije bio dovoljan da sam pobjedi dobru ekipu Sloge.

Cijelo prvenstvo, stojali smo solidno i uglavnom su 4 ekipe bile plasirane ispod nas na premijerligaškoj tabeli. Bilo je bitno da se ne završi na posljednja tri mjesta prvenstvene tabele jer je onda kroz play out bilo mnogo teže osigurati ostanak. U jednoj najblaže rečeno “kontroverznoj” utakmici, odigranoj u Mostaru, Zrinjski u drugom poluvremenu doživljava neobjašnjiv pad u igri, što koriste igrači Goražda i od -4, okreću rezultat na +3 za istorijsku pobjedu čime nas miču na 10.poziciju.

Istina, imali smo priliku da se vadimo kroz play out, ali to je bilo izuzetno teško, u našim BH uslovima skoro nemoguće. Nakon gostujućeg poraza u Zavidovićima, savladali smo visočku Bosnu. Međutim, dalji razvoj situacije i sigurne pobjede domaćina, ovjerile su nam kartu za niži rang.

Utakmicu posljednjeg kola u Gračanici, nismo htjeli odigrati protiv RK”Goražde”. Do tada naši sigurno najveći sportski prijatelji, tih dana nisu dobrodošli u Gračanicu, a oni znaju zašto.

Razočaran i zgrožen svime što se dešavalo na terenima, a posebno “van terena”, predsjednik Fahir Humić, a sa njim i ostatak Uprave, podnosi neopozivu ostavku i klub ponovo dolazi u situaciju sličnu onoj u kojoj je bio nakon sezone 2002/2003. Istina, ovaj puta igrači nisu kažnjeni, niti je dvorana suspendovana, ali sve drugo bilo je isto.

Generalno, nismo imali dobru atmosferu unutar kluba i ekipe. U toku sezone promjenili smo tri trenera. Imali smo dosta nediscipline u igri i nesportskog ponašanja koje nas je skupo koštalo na nekoliko utakmica. Premda nismo zaslužili da na ovakav način ispadnemo, moramo prihvatiti i svoj dio nesumnjive krivice. Posebno treba apostrofirati domaće poraze od Krivaje i dobojske Sloge, koji su nas skupo koštali.

U KUP-u BiH igrali smo reda radi, a ispali smo od mnogo bolje ekipe RK”Konjuh Namještaj” iz Živinica. U prvenstvenoj utakmici igranoj u Živinicama poraženi smo tijesno 27-25.

Donosimo i par zapisnika sa utakmica kadeta i pionira.