Nakon ispadanja iz Premijer lige u sezoni 2005/2006, kompletna Uprava na čelu sa predsjednikom Fahirom Humićem podnijela je ostavku. Od svega je za cjelokupnu gračanički sportsku javnost, najbolniji bio način kako smo završili u nižem rangu.

Međutim, ljudi koji su tada vodili klub nisu našli snage i energije da ostanu u klubu da ga vrate tamo gdje mu je mjesto, naprotiv novo razočarenje bilo je jače. Trener Bilal Begović je takođe podnio ostavku, a klub su napustili svi igrači koji su dovedeni kao pojačanja u sezoni 2005/2006. Dakle, otišli su Adnan Šabanović, Zdravko Stevanović, Miloš Didanović, Nermin Zoletić, Eldar Kadić, Emil Bećar. Nakon dvije sezone klub je napustio i Saša Madžarević, Eldar Girotić slomio je ruku i bio je van stroja, Amir Mulahalilović prešao je u RK”Gradačac”, a Mustafa Kamarić u RK”Sloboda Solana” iz Tuzle. Ostali smo bez 10 igrača, bukvalno kompletne prve postave.

Istina, Nedim Musić obavio je razgovor sa tadašnjim sekretarom kluba Nesibom Mehanovićem i nekako ga privolio da se prihvati mjesta predsjednika kluba, budući da je Mehanović znao kako klub operativno funkcioniše. U tom trenutku, bilo je važno održati klub i nastaviti takmičenje.

Dakle, u sezoni 2006/07 funkciju predsjednika preuzima Nesib Mehanović, dotadašnji sekretar kluba. Njemu se na raspolaganje stavljaju bivši igrači kluba, koji su u to vrijeme radili sa mlađim selekcijama.

Formira se nova Uprava, a njeni članovi postaju: Mevludin Šabić (tadašnji sudija na Premijer ligi), Sabit Korić, Admir Šaković je imenovan za sekretara, a Fikret Konjić za Predsjednika skupštine.

Stručni štab činili su: Mirsad Gopo (prvi trener), Damir Sejdinović (pomoćni trener), Hamza Salifendić (trener golmana), te Admir Šaković (trener mlađih selekcija).

Gradi se igrački roster od vlastitih snaga, koji od 14.08.2006.g. počinje sa trenažnim procesom za takmičenje u Prvoj ligi Federacije-grupa sjever.

Prvenstvo starta i ekipa ulazi u takmičenje. Liga je brojala 10 klubova.

Posebno bolan poraz u ovoj sezoni bio je onaj u Gradačcu od 27 golova razlike. Komšije su tada imale odličnu ekipu i suvereno su osvojili prvo mjesto. U zimskoj pauzi, bili su naši gosti na 4.Memorijalnom turniru “Halid Žunić”, kojeg su i osvojili. Naša klupska delegacija donijela je na utakmicu u Gradačac poklone i prenijela iskrene čestitke, ali domaćini nisu imali milosti prema našoj mladosti i neiskustvu. Nanijeli su nam vjerovatno jedan od najtežih poraza u istoriji kluba. Čekali smo punih 11 godina da im vratimo dug istom mjerom.

Prvo mjesto i plasman u Premijer ligu ostvario je RK”Gradačac”. Novi član lige postala je RK”Sloboda Solana” iz Tuzle. Mi smo zauzeli, nikad slabije 6.mjesto, ali ono što je najvažnije klub je te sezone opstao, a mladi igrači stekli su neophodno iskustvo.

U pauzi između dvije polusezone, odigran je 4.Memorijalni turnir, a pobjednik je bila ekipa RK”Gradačac” iz Gradačca. U polufinalu pobjednici su bili bolji od brčanske Lokomotive 26-21, a mi smo savladali Čelik iz Zenice 30-25. U utakmicama za poredak Lokosi su bili bolji od Čelika 27-22, dok je Gradačac u srazu sa našom ekipom opravdao ulogu favorita i slavio 34-23.

Na IV Međunarodnom turniru u Brčkom učestvovala je naša kadetska selekcija. Prvog dana turnira 21.12.2006.g. poraženi smo od ekipe “Kamp Rastimo” iz Novog Sada rezultatom 27-13, a od RK”Zagreb” Zagreb 24-19. Na toj utakmici naš igrač Amir Sumbić postigao je 9 pogodaka, sa druge strane najefikasniji je bio Manuel Štrlek sa 8 golova.