Nakon četiri sata vožnje po nešto boljim vremenskim uslovima nego što je bilo u odlasku, stigli smo kući. Još uvijek se emocije nisu u potpunosti slegle, ali ću ovako “poluvruće glave” ukratko iznijeti impresije sa gostovanja u Gornjem Vakufu/Uskoplju.
Organizacijska komunikacija dva kluba u vezi ulaznica za navijače, uzajamnih večera i ostalih tehničkih pitanja, odlična. 
Prijem od ljudi iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, briga oko ekipe i naših navijača u toku puta, smještaj, usluga i odnos osoblja u motelu Saraj gdje smo imali ručak i popodnevni odmor na najvišem nivou.
Prijem u dvorani, uslovi u svlačionici (urednost, topla voda), takođe besprijekorni.
Odnos dvaju navijačkih grupa sa maksimalnim uvažavanjem, na prijateljskoj osnovi.
Najava utakmice sa svjetlosnim efektima i mažoretkinjama za svaku pohvalu.
Koreografija na tribinama, takođe.
Za ukus autora koji piše ove redove 
(a neskromno ću reći da sam bio na mnogo domaćih i ino utakmica, uključivo i 2 final foura u Kelnu), animator-spiker, bi trebao imati malo više senzibiliteta kako za gledaoce tako i za igrače.
Najljepša stvar je kad publika koja poznaje rukomet, prepozna dobar potez, sudijsku grešku, momenat kad treba dati podršku i slično i na taj način zapravo učestvuje u igri. 
Sa navalentnim, preglasnim animatorom, sve se odvija kao po scenariju, nema spontanosti, igrači i treneri se međusobno ne čuju, sirena za time-out ili pištaljka takođe i na ovaj način glavni akteri su zakinuti, a rukometna utakmica koliko god nije pozorišna predstava isto toliko nije ni koncert.
Nadam se da mi domaćin neće zamjeriti na ovoj opservaciji, jer ovakav način podrške još nigdje nisam vidio, a nisam siguran ni da je u ovom obimu i obliku uopšte dozvoljen.
Igrači i klupa Sloge maksimalno korektna kao i navijači. Teško mi je napisati, zaslužena pobjeda domaćina, jer smatram (pa makar to zvučalo subjektivno), da smo po prikazanoj igri zaslužili bar bod. 
Suđenje, nismo do sada komentarisali, nećemo ni večeras. Kao i svaki klub, imamo poslije utakmice pravo prigovora ili pravo žalbe, nismo ih iskoristili i kraj priče.
U pojedinim komentarima domaćih navijača pominje se Gračanica kao domaćin i atmosfera u našoj dvorani. 
Ukratko, svaka ekipa koja nam dolazi u goste ima pravo da organizuje snimanje ili direktan prenos utakmica, pa neka svekolika javnost vidi kako to izgleda u Gračanici. Mi nemamo šta kriti.
Barem u Gračanici nikada nije bilo problem osvojiti bodove ako je neko bolji. 
Što se tiče sudijskih parova, mi ih ne naručujemo, nikad nemamo nikakvih “posebnih” želja i nemamo ništa protiv da nam isti sudijski par sudi utakmice domaćin/gost sa istim protivnikom. 
Jedina želja nam je da u gostima imamo jednake uslove koje mi omogućimo našim gostima.
Na kraju, neumjesni komentari vezani za legendarnog reprezentativca BiH, a danas trenera našeg kluba Damira Doborca, apsolutno ne stoje. 
BH rukometna javnost zna da se radi o srčanom, energičnom, ali korektnom treneru, velikom profesionalcu i radniku koji radi izvanredan posao, o čemu najbolje govore rezultati njegove ekipe koja je povratnik u Premijer ligu.
Damir Doborac kao trener je svijetla budućnost BH rukometa.
Na kraju još jednom čestitam Slogi na pobjedi, želim im puno uspjeha u nastavku takmičenja, zahvaljujem se klubu i gradu Gornjem Vakufu/Uskoplju na gostoprimstvu, a obećavam da ćemo i mi biti isto tako dobar domaćin.
Večeras je pobjedio rukomet!
#rkgračanicaigrajrukometživisport