U subotu 06.04.2019.g. na rasporedu je bila utakmica 22.kola PML u rukometu:
RK“Leotar“ Trebinje-RK“Gračanica“ Gračanica.
Utakmica od velikog značaja za oba kluba. 
Eventualnom pobjedom Trebinjci bi trasirali siguran put za play off, a u slučaju našeg trijumfa u mnogome bi povećali šanse da nakon regularnog dijela prvenstva u završnici doigravanja za prvaka BiH uđemo sa startnim brojem 1.
Zbog svega rečenog, odlučili smo da u Trebinje odemo dan prije, kako bi smo što odmorniji dočekali početak za nas vrlo bitne utakmice. 
U vezi smještaja budući da se taj dan u Trebinju održavala Smotra folklora i da se turistička sezona polako zahuktava, pojavio se problem smještaja naše dvadesetdvočlane ekspedicije, sa specifičnim zahtjevom da u sobama ostanemo u subotu do 18,00 sati.
Naravno tražili smo što povoljniju cijenu i uz to jednočasovni termin za jutarnji trening u dvorani na dan odigravanja utakmice.
Smještaj nam je uz puno truda i kontakata nekolicine objekata (a nije bilo lako, čak smo u jednom momentu stigli i do Bileće) našao predsjednik RK“Leotar“ Vladan Šegrt. Isti taj predsjednik, skupa sa Darkom Glendžom bio je domaćin našoj Upravi u petak naveče.
U subotu ujutro, nakon doručka, posjete i polaganja cvijeća na grob pokojnog Srđana Aleksića od strane naše ekipe, omogućen nam je trening, a domaćini u dvorani bili su nam sekretar kluba Brano Pičeta i pomoćni trener prve ekipe Dragiša Koračević.
Slijedio je povratak u hotel, ručak, odmor, a sobe smo zbog dolaska turističke grupe iz Turske ipak morali napustiti u 15,30 sati.
Ostatak vremena proveli smo u gradu, gdje smo obišli vinariju i galeriju Vukoje, tržni centar, a dio vremena proveli smo u caffe slastičarni u centru grada.
Na svakom koraku i u svakoj komunikaciji dočekani smo srdačno i sa ljubaznošću, a nerijetko građani su nas susretljivo pitali za prognozu rezultata. 
Ne treba posebno pominjati da smo svo vrijeme bili u klupskim obilježjima i da to apsolutno nikome nije smetalo, naprotiv.
U subotu oko 17,00 sati u grad na Trebišnjicu stigao je i autobus sa 30-tak naših navijača od čega su 1/3 činile žene. U privatnoj režiji putničkim automobilima došlo je još nekolicina naših navijača i na potpuno isti način i oni su tretirani u gradu podno Leotara.
U dvoranu je unesena i razvijena velika klupska zastava, a naši navijači su tokom putovanja spontano prikupili simboličan iznos i predali donaciju za liječenje male Trebinjke Marine Vujinović.
Domaća publika znala je da gromoglasnim aplauzom nagradi taj humani gest.
Sa druge strane, domaćine je pored standardne rukometne publike, bodrila navijačka skupina „Mladi tigrovi“ treba li reći, bez ijednog incidenta.
Sama utakmica, bila je sve samo ne prijateljska. 
Rovovska borba, uz puno žestokih duela, rezultatski uglavnom izjednačena u kojoj smo se mi bolje snašli u prvom dijelu drugog poluvremena, napravili osjetnih +7, i na kraju iskoristili kasno buđenje domaćina za minimalan, ali potpuno zaslužen trijumf.
Poslije utakmice ista slika. 
Naravno da domaćinima nije bilo svejedno zbog poraza, ali su ga apsolutno džentlmenski podnijeli. Zajedničko piće i čašica razgovora za sretan osmočasovni put nazad našim navijačima i ekipi. 
Puni prelijepih utisaka i pozitivne energije krenuli smo nazad, a sa nama su putovala i tri igrača Leotara na dopust kućama, sa kojima smo to putovanje dogovorili prije same utakmice.
Ovim putem još jednom želimo da se u ime RK“Gračanica“ zahvalimo RK“Leotar“ i građanima Trebinja na izuzetnom gostoprimstvu i korektnosti.
Takođe, želimo im puno sreće u nastavku prvenstva, a mi obećavamo da ćemo uzvratiti istom mjerom kako je uostalom jesenas bilo u Gračanici i kako je nama bilo u protekla dva dana.
Bez obzira na sinoćni rezultat pobjedili su Ljudi, sport i rukomet!
#rkgračanicaigrajrukometživisport