Sinoćnjim utakmicama 15.kola, završen je jesenji dio sezone u rukometu.
Jesenji prvak je banjalučki Borac, koji je opravdao ulogu favorita i zasluženo zimuje na prvom mjestu.
Od 8 utakmica na domaćem terenu Banjalučani su 7 riješili u svoju korist, a da su kojim slučajem savladali i Gračanicu, mogli bi već sad konstatovati da imamo novog prvaka jer bi razlika bila nedostižnih 7 bodova. Ovako Borac je prvi sa 37, a Gračanica druga sa 36 bodova.
Posebno su “plavo-crveni” bili uvjerljivi u gostima odakle su od mogućih 21 donijeli čak 16 bodova (76,20%). U posljednjim sekundama poraženi su u Živinicama, a u Visokom su odigrali nerješeno.
Ukoliko uzmemo u obzir da su Banjalučani apsolvirali teška gostovanja u Ljubuškom i Visokom, onda su zasigurno prvi favoriti da ostanu tu gdje jesu, premda će svakako imati još teških iskušenja.
U odnosu na prošlu godinu, čini se da je u igri Borca najviše nedostajao, sadašnji direktor kluba, Dejan Unčanin koji je znao “stati na loptu”, pogoditi kad treba, razigrati saigrače.
Pored Unčanina, u odnosu na lanjsku sezonu nedostajao je i drugi desni bek Dean Šešić, zatim lijevi bek Srđan Mijatović, te pivot Haris Buljina.
Naravno, Borac se na svim tim pozicijama pojačao pa je na lijevom beku zaigrao Vukašin Rakocija, doveden je odlični pivot Nemanja Vučićević, a na desnom beku Brazilac de Souza, te mladi Nikola Jeremić.
Na drugom mjestu je možda i najveće iznenađenje jesenjeg dijela prvenstva RK”Gračanica”.
Budući da je ovaj klub po okončanju sezone 2018/19 napustilo čak 7 igrača (Admir Ahmetašević, Dino Hamidović, Slaven Šijaković, Velibor Manjić, Semir Zvekić, Amir Sumbić, Harun Đulić), od čega 2 reprezentativca, niko nije ni slutio da će Gračanica biti drugoplasirana ekipa, sa samo bodom zaostatka za Borcem.
Gračanlije su kao i lani, na domaćem terenu imale 100% učinak, dok su na gostovanjima igrale promjenjivo. Od loših izdanja u Gornjem Vakufu/Uskoplju i Trebinju, solidnog u Maglaju, preko samouvjerenih u Zvorniku i Bugojnu, do odličnih u Živinicama i posebno Banjaluci.
Sa 12 bodova iz gostujućih utakmica (57,14%), Gračanica je druga ekipa lige.
Novi igrači Boris Bosić, Aleksa Radičević, Mile Ćuzović i Aleksandar Pejčinović, dobro su se uklopili u sistem trenera Damira Doborca i Gračanica je ponovo imala najbolju odbranu u ligi.
Dakle, sa dva iskusna pojačanja i dva mlada, relativno neafirmisana igrača, uspjela je Gračanica da zadrži nivo “podignute ljestvice”, te da zadovolji vjernu, fanatičnu, ali istovremeno vrlo zahtjevnu i neskromnu publiku. Gračanicu na proljeće čeka težak raspored i ukoliko želi ugroziti Borac, moraće svaku utakmicu biti maksimalno fokusirana, bez prava na najmanji kiks.
Treće mjesto pripalo je Bosni iz Visokog. U odnosu na prošlu godinu Visočaci su oslabljeni za golmana Mirnesa Grču, desnog beka Faruka Čolu i desno krilo Mirzu Kapića. Njihova mjesta popunili su Faris Žiga, Luka Karanović i Almir Osmanhodžić, tako da su “faraoni”, otprilike imali isti sastav.
Međutim, problemi sa povredama i vanrednim izostancima, uslovili su da Visočaci odigraju dosta bitnih utakmica nekompletni, što se odrazilo i na rezultatima.
Do zadnjeg kola, “zeleni” su bili uvjerljivi na domaćem terenu, ali su sa gostovanja od mogućih 24, donijeli “samo” 8 (33,33%), što je ipak bilo nedovoljno za priključak sa vodećim dvojcem.
Treba napomenuti da su Visočaci u toku polusezone umjesto trenera Edhema Sirće, za šefa struke doveli Senada Skopljaka.
Četvrto mjesto sa 26 bodova dijele Sloga iz GV/U i aktuelni prvak Izviđač iz Ljubuškog.
Premda igrački slabija za Sedžada Abdurahmanovića, te golmana Miloša Močevića, koga je istina uspješno nadomjestio Berzad Demirović i pivota Stefana Čizmovića, Sloga je ove jeseni igrala odlično.
Najveće zasluge za takav preporod pripadaju izvanrednom srbijanskom stručnjaku Aleksandru Radosavljeviću, koji je od jedne domaćinske ekipe, napravio vrlo opasnu momčad koja je ove jeseni donijela 7 bodova sa gostovanja, a da nije bilo egala protiv imenjaka iz Doboja, kod kuće bi imala 100% učinak.
Izviđač nije uspio adekvatno nadomjestiti odlazak kapitena pivota Josipa Čuture, te golmana Josipa Kvesića. Pored toga, na par utakmica “Skauti” su bili nekompletni, pa je rezultat toga nešto slabija bodovna žetva Ljubušaka u odnosu na ono što smo navikli.
Kao i visočka Bosna i Izviđač je sa gostovanja donio 8 bodova (33,33%), ali je za razliku od Bosne, nakon dugo vremena doživio domaći poraz od lidera Borca. Danak je na kraju platio trener Mario Bjeliš koga je zamjenio Petar Šuvak Martinović.
Na šestom i sedmom mjestu, sa 25 bodova, prezimiće dobojska Sloga i Lokomotiva iz Brčkog.
Ekipa koja je u odnosu na lanjsku postavu ostala bez standardnih igrača Stefana Jankovića, Luke Karanovića, Gorana Ristovića i Nikole Perovića, uspjela se posložiti i igrati izuzetno zapaženu ulogu u ovom dijelu prvenstva. Pojačani sa mladim igračima Borca, Arsenijem Bubićem (lijevi bek), Davidom Prestašom (pivot) i Nikolom Kneževićem (lijevo krilo), te povratnicima iz Dervente, Brankom Mišanovićem (pivot) i Borislavom Stankovićem (lijevi bek), Dobojlije su svakoj ekipi bile “tvrd orah”. Niko ih nije nadigrao i visoko porazio. Poseban kuriozitet bilo je čak 7/15 (46,66%) nerješenih utakmica ovog tima. Dobojlije su sa gostovanja donijele čak 9 bodova (42,85%), ali su isto tako na domaćem terenu izgubile 8, zahvaljujući činjenici da su kod kuće 3 puta remizirali.
Sa druge strane, poletna ekipa Lokomotive, pod igračkom palicom Nikole Grujića, pojačana sa pivotima Goranom Risovićem i Gabrielom Mišetićem, odigrala je vrlo dobru polusezonu i uz malo više sreće mogla je biti i bolje plasirana, jer je u posljednjim sekundama gubila bodove.
Istina, donijeli su “Lokosi” 5 bodova sa gostovanja (23,80%), a kući su zahvaljujući dvjema nerješenim ishodima izgubili 4 boda.
I Lokomotiva je mjenjala trenera pa je tako Žikicu Milosavljevića na klupi Brčaka zamjenio Ljubomir Miki Filipović. 
Osma Sloboda, osvojila je 22 boda. Uz Gračanicu, Tuzlaci su jedini bili 100% pred svojom publikom, ali su sa gostovanja donijeli tek bod iz Doboja. Sobzirom o kakvoj se iskusnoj ekipi radi, očekivale su se bolje i učinkovitije partije na strani. Dojam je da Sloboda može svakog pobjediti jer zaista ima širok roster, ali vjerovatno treba i da se sve posloži u ekipi koja ima dosta novih igrača.
U ovom prelaznom roku Slobodu su pojačali Emir Suhonjić, Harun Đulić, Jovan Talevski, Sedžad Abdurahmanović, Harun Đana i Velibor Manjić. Pored toga umjesto nekadašnjeg trenera, danas direktora kluba Mirze Bulića, na klupi “solara” je Nedžad Mašić, pa su to sve razlozi zbog čega je Slobodi potrebno još vremena da bude ono što se od nje očekuje.
Na devetom mjestu je Slavija iz Istočnog Sarajeva. Kod kuće je Slavija poražena od Borca, a Izviđač je uzeo bod. sa druge strane “sokolovi” su sa gostovanja donijeli takođe 5 bodova, pa su otprilike u rezultatskom egalu. Premda nemaju širok roster, “nebeskoplavi” su ekipa prekaljenih premijerligaških igrača koji mogu svakog pobjediti. Spasoje Pekić, Adis Hrbat, Haris Bračković, Ivan Benić, Danijel Božić, Stefan Čizmović, Bojan Tuševljak sa fenomenalnim Milošem Močevićem na golu, nisu ekipa za podcjeniti, naprotiv.
Naročito su nezgodni na svom terenu, gdje se još uvijek igra u neuslovnoj dvorani i svi istinski ljubitelji rukometa, žarko žele da se što prije završi nova dvorana, prije nego neko ne strada u “karambol sali”. 
Deseti i jedanaesti su Leotar i Maglaj sa po 19 bodova. Trebinjci su u odnosu na prošlu godinu oslabljeni za sjajnog golgetera Aleksandra Glendžu, Nikolu Jovanovića (srednji bek) i Savu Ražnatovića (lijevi bek), ali su doveli Petra Abramovića (lijevi vanjski), Petra Bugarinovića (srednji bek), te Aleksandra Nikolića (srednji/lijevi bek). Mada su imali nekoliko dobrih gostujućih rola, bodove su donijeli samo iz Goražda. Kod kuće su poraženi od dobojske Sloge, a bod im je uzela i Lokomotiva.
Maglaj, koji je uspio da vrati sve svoje igrače oformio je dobru ekipu. Uz igrače koji su ponikli u Maglaju jedino je ostao Haris Bašić. Međutim, od samog početka nešto nije funkcionisalo u igri “romantičara”. Nakon šok-terapije i smjene trenera Zdravka Stevanovića, na klupu je vraćen nekadašnji trener Ermin Buco Bajrić, uslijedili su novi problemi u vidu teške povrede mladog Damira Kadrića, a zatim i suspenzije Ede Mehinagića. Maglajlije ove jeseni nisu donijele niti jedan bod sa gostovanja, a pored domaćeg poraza od Borca, upisali su i remi protiv Sloge iz GV/U.
Mnogo više se očekivalo od ove ekipe Maglaja, koja ima potencijal i veliku podršku svojih navijača.
Na dvanestom mjestu sa skromnih 17 bodova je Konjuh iz Živinica.
Ekipa koja svakog može pobjediti, ali isto tako i ekipa koja svugdje i od svakog može izgubiti.
Nakon što su na domaćem terenu “prosuli” 10 bodova, a uz to pobjedili Borca, uspjeli su “stolari” demolirati Goražde na gostovanju i koliko toliko spasiti groznu polusezonu.
Ova ekipa sigurno može i mora puno više. I Konjuh je u polusezoni mjenjao trenera pa je umjesto Tonija Čoline, na klupu sjeo Bojan Unčanin.
Maglaj i Konjuh su imali puno oscilacija, igrali su od očaja do sjaja, od njih se sigurno više očekivalo, ali šta reći za Vogošću koje je sigurno najneprijatnije iznenađenje ove polusezone.
Klub koji svake godine istakne kadidaturu za visok plasman, koji skoro pa redovno učestvuje u Evropskim KUP-ovima, nalazi se u velikoj rezultatskoj krizi tokom cijele polusezone.
Ne pamtimo kada je Vogošća imala učinak na gostovanjima jednak 0, niti kada je izgubila 8 bodova na svom terenu. Bez namjere da nekog podcjenimo, ali uspjela je Vogošća izgubiti i u Zvorniku.
Mnogobrojna pojačanja Adi Pašalić, Strahinja Travar, Mladen Bošković, Srđan Savić, Haris Buljina, Arman Beširović i Miloš Lojaničić, nisu se uklopili u novu sredinu, a dva posljednje nabrojana već su bivši članovi Vogošće.
Nije pomogla ni smjena trenera Bojana Unčanina, koga je zamjenio Edhem Sirćo.
Pred rukovodstvom i ekipom Vogošće, predstoji vrlo teško proljeće.
Četrnaesta Iskra sa 14 bodova, je u zoni ispadanja. Premda su se Bugojanci značajno pojačali pred ovu sezonu, ipak je ogromna razlika u kvalitetu Premijer lige i Prve federalne.
Iskru su da podsjetimo pojačali Edin Klis (lijevi bek), Semir Zvekić (pivot), Jasmin Omerović (desno krilo), Nikola Bečejac (desni bek), Miloš Tešanović (srednji bek) i Stefan Manojlović (golman).
Vratio se i golman Alen Čaber, ali se ubrzo povrjedio, pa je promptno angažovan dotadašnji golman iz Vogošće, Arman Beširević.
Nije mnogo pomogao ni vrhunski stručnjak Ekrem Jaganjac jer jednostavno igrački roster Iskre je objektivno limitiran. Imali su igrači Iskre i dobrih partija, naročito u Brčkom i Živinicama, savladali su kod kuće Leotar, Slobodu i Vogošću u triler završnicama, ali kod kuće izgubili 11 bodova (45,83%), a donijeli samo 1 sa gostovanja. Ukoliko planira da ostane u društvu najboljih Iskra mora posegnuti za pojačanjima, a bilo bi šteta da zbog mnogobrojne publike u Bugojnu, Iskra u Premijerligi igra samo jedno ljeto. 
Petnaesto mjesto, sa 12 bodova drži Goražde. Kao i lani ni u ovoj polusezoni “dječaci sa Drine”, sa gostovanja nisu donijeli niti bod. Kod kuće su već izgubili 9, pa je evidentno da im predstoji grčevita borba za ostanak. Problem Goražda je kao i svake godine, kasno formiranje Uprave, kasni početak priprema, kasno formiranje igračkog rostera.
Pokušaće Goraždani ostati u ligi na sve moguće načine, ali da li će u tome uspjeti, ostaje da se vidi.
U odnosu na prošlu godinu otišli su golman Milenko Jelić i bek šuter Harun Đana, a vratio se Damir Delić. I Goražde je mjenjalo trenera pa je na užarenu stolicu umjesto Elvira Hoše sjeo Admir Sijerčić.
Goražde sigurno ima dobar domaći kadar, ali za ostanak u ligi moraće mnogo posvećenije da rade i da ulože puno više energije na terenu, proporcionalno onoj sa tribina.
Naravno, odlično bi bilo kada bi se mogli dodatno pojačati.
Posljednja šesnaesta Drina sa svega 3 boda već je siguran putnik za Prvu ligu RS-e.
Međutim, treba odati priznanje Zvorničanima na viteškoj i dosljednoj borbi, a ne bi bilo iznenađenje da “plavi” otkinu još pokoji bod favorizovanim protivnicima.
Sigurno je da nas čeka interesantno proljeće u kome će se bitke voditi za prvo mjesto, za nastup u Evropskim kupovima i za ostanak.

#rkgračanicaigrajrukometživisport