Rukomet u Gračanici, počeci

U bivšoj Jugoslaviji, pa i u Bosni i Hercegovini rukomet je bio kao što je i danas jedan od najpopularnijih i najtrofejnijih sportova na ovim prostorima. Neporedno poslije Drugog svjetskog rata ekipa „Milicionara” iz Sarajeva bila je prvak Jugoslavije u velikom rukometu.
Mali rukomet, preteča sadašnjeg rukometa koji se igra u svijetu, kod nas, u Bosni i Hercegovini igra se od mjeseca marta 1953.godine, kada je u Sarajevu organizovan prvi turnir u malom rukometu.

Formiranje rukometnog kluba:
Samo tri godine kasnije, 1956. u Gračanici je formiran Rukometni klub “Partizan”, koji je djelovao u okviru Društva za tjelesno vaspitanje (DTV) “Partizan”, pa tako spada među najstarije rukometne klubove u Bosni i Hercegovini.
U sastavu tog društva aktivno su djelovale mnoge sportske selekcije (gimnastička, odbojkaška, sekcija za prednjake u gimnastici, sekcija za stolni tenis i mnoge druge), koje su imale i zvanična takmičenja sa ekipama iz okruženja, pa i šire sa prostora BiH. Najznačajnije nastupe imale su na sportskim i gimnastičkim sletovimna povodom Dana mladosti koji su se svake godine održavali na nogometnom stadionu.

U to vrijeme u Gračanici su postojala dva sportska terena, nogometni stadion i odbojkaško igralište koje se nalazilo u parku, među lipama, na mjestu današnjeg Bosanskog kulturnog centra (BKC-a).
Ostale sportske aktivnosti odvijale su se u sportskoj sali DTV”Partizan”.
Upravo iz kruga sportista, koji su se okupljali u DTV”Partizan” kao i iz još nekoliko omladinskih aktiva u gradu, 1955. godine potekla je inicijativa da se na prostoru iza DTV”Partizan” (gdje je bio manji voćnjak) napravi igralište za male sportove: rukomet, odbojku i košarku.

Nosilac inicijative bio je Branko Janković, koji je u Gračanicu došao poslom kao učitelj iz Dervente.
Janković je bio dobar nogometaš, igrao je za NK”Bratstvo”, a istovremeno aktivno djelovao i kao član gimnastičke sekcije pri DTV”Partizan”. Pokrećući tu inicijativu, Janković je planirao da pri DTV”Partizan” u Gračanici formira rukometnu i košarkašku sekciju.

Izgradnja igrališta trajala je do 1956. godine. Prvo su posječene i uklonjene voćke, a zatim je teren izravnat na dva nivoa. Na prvom je predviđeno igralište za rukomet i košarku, a na drugom višem za odbojku. Nasuta je podloga od crvene šljake, stative za rukometne golove ukopane u zemlju, a koševi napravljeni od željeznih cijevi i poprečno postavljeni na samom igralištu. Svečano otvaranje Stadiona obavljeno je 25.maja 1956. godine u povodu Dana mladosti.  

Prva rukometna utakmica u Gračanici odigrana je isti dan 25.05.1956.godine, a protivnik je bila ekipa Dervente. Slavili su domaćini 16:15. Interesantno da je ekipa pred tu utakmicu prema kazivanju Đorđe Panića, obavila mini pripreme na Ozrenu gdje je boravila sa gračaničkim izviđačima.

Ekipu Gračanice predvodio je Branko Janković koji je na tom susretu imao ulogu trenera i igrača.
Osim Jankovića za Gračanicu su nastupili:
Ismet Ustavdić, braća Dževad i Fuad Sarajlić, Gojko Šešlak, Slobodan Pavlović, Boško Đurić, Zajim Nezirović, braća Nijaz i Bilal Kumbarić, Ibrahim Junuzović, Esad Tihić, Brano Jeremić, Muharem Fetahagić, Drago Krulj i Đorđo Panić.
Osim Jankovića, Ustavdića i Sarajlića, svi ostali igrači bili su na školovanju van Gračanice, u Sarajevu, Tuzli, Doboju, Bijeljini I Brčkom, gdje su se već isticali u rukometnom sportu.
Za goste iz Dervente nastupili su Gunjak, Dodik, Huso i Zijo Jusufbegović, Đurović, Rajković.
Datum održavanja prve rukometne utakmice u Gračanici obilježava se kao dan osnivanja Rukometnog kluba “Partizan” Gračanica.

Ova prva generacija nastupala je kratko vrijeme i nije se takmičila u zvaničnim sistemima, nego je igrala prijateljske utakmice povodom državnih praznika i obilježavanja nekih značajnijih datuma.
Vrlo brzo ovoj ekipi se pridružuju Muharem Brkić, Boro Žuža, Simo Krstić i Ibrahim Šelo.
Tek od 1958. godine rukometni klub se počinje takmičiti u Rukometnoj ligi Tuzlanskog sreza i igrati zvanične prvenstvene utakmice.
Ligu su sačinjavale ekipe:
Lukavac, Banovići, Kreka, Sloboda Tuzla, Učiteljska i Tehnička škola Tuzla.
Članovi ove lige bili smo do 1962.g. kada postajemo članovi Republičke lige Bosne i Hercegovine.

Ekipa Gračanice i Lukavca pred utakmicu u Gračanici (1959.g.). U tamnim dresovima igrači Gračanice. Branko Ristić, Šefik Đulić, Ibrahim Šelo, Boro Žuža, Muharem Brkić, Hasib Mulahusejnović i Halid Duraković (čuči).

Ekipa Gračanica iz 1959.g. Reuf Džinić, Halid Duraković, Aleksandar Blagojević, Simo Krstić, Brano Ivanišević (u uniformi, fudbaler NK”Bratstvo”), Boro Žuža, Šefik Đulić, Ibrahim Šelo, Hasib Mulahusejnović i Branko Ristić.

U jesen 1956. godine, gotovo neprimjetno, nastavnik tjelesnog odgoja Miloš Popović sa grupom svojih najstarijih učenika počinje u dvorištu niže realne gimnazije (nakon reforme školstva od 1957.g. osmogodišnja osnovna škola “Mitar Trifunović-Učo”), uređivati i pripremati rukometno igralište.

Prve stative za golove na tom igralištu izradio je gračanički stolar Sejdo Helić. Na ovom novoizgrađenom školskom terenu povodom proslave Dana mladosti 25.maja, ekipa RK”Sloboda” Tuzla, za koju su nastupili Rička, Stuhli, Mujezinović, Vučković, Jovanović savladala je RK”Partizan” 52:20.

Prvu školsku ekipu (1957.g.) činili su učenici najstarijih razreda: Esad Helić, Esad Aganović, Hasib Mulahusejnović, Dušan Žuža, Šefik Đulić, Hasan Kuduzović, Halid Salihefendić, Branko Ristić, Mustafa Jahić, Zvonko Lipka i nastavnik Miloš Popović.  

Nekoliko igrača ove školske ekipe kasnije će igrati važnu ulogu u RK”Partizan” Gračanica, a po završetku njihovog školovanja iduće godine formira se nova ekipa sa nekoliko izuzetno talentovanih momaka.
Tu ekipu činili su: Halid Duraković, Kemal Šaković, Reuf Džinić, Dževad Beganović, Halid Bajrić, Rešad Kamarić i Emir Tihić.
Naravno i ovi igrači će listom postati igrači RK”Partizan” Gračanica.

Na fotografiji iz 1956.g. nalaze se Reuf Džinić, Kemal Šaković Binja i Halid Duraković Duda.

Ostaće zapamćeno da je u junu mjesecu 1959.g. školska ekipa niže realne gimnazije uspjela na igralištu DTV”Partizan” savladati rezultatom 13:12 favorizovane seniore iz RK”Partizan”. Dakle, ovaj igrački kadar formiran od učenika niže realne gimnazije predstavljaće okosnicu RK”Partizan” u predstojećim godinama.

Na fotografiji iz 1959.g. nalaze se: Fuad Mujić, Reuf Džinić, Halid Duraković Duda, Emir Tihić.

Nažalost, ubrzo nakon toga nastavnik Popović, rodom iz Vozuće, koji je kao nogometaš nastupao za NK”Bratstvo”, a ujedno je bio izvanredan pedagog, vrijedan, disciplinovan i svestran sportista, emigrirao je u Belgiju i o njemu više nismo imali informacija.

Takođe i Branko Janković koji je u Gračanicu došao iz Dervente ubrzo je odselio za Banjaluku, gdje je praktično formirao RK”Mladost” Banjaluka, pa su prema kazivanju Asima Nezirovića, ulogu trenera preuzeli, prvo Meho Čekić (inače nogometni trener), a zatim Hazim Jahić.
Oni su na trenerskoj klupi bili sve do 1962.g. kada je u Gračanicu iz Mostara došao nastavnik Jerko Mandurić Jere, a Gračanica postala član Republičke lige BiH. Inače Branko Janković za svog boravka u Gračanici postao je gračanički, odnosno zet Ratka Kneževića, pa se stoga vrlo često vraćao u Gračanicu.

Ekipa RK”Partizan” na zemljanom terenu 1961. godine.

Detalji sa utakmica igranih na zemljanom terenu 1961. godine.

Dakle, u periodu od 1956-1961.g. dres gračanlija nosili su:
Ismet Ustavdić, braća Dževad i Fuad Sarajlić, Gojko Šešlak, Slobodan Pavlović, Boško Đurić, Zajim Nezirović, braća Nijaz i Bilal Kumbarić, Ibrahim Junuzović, Esad Tihić, Brano Jeremić, Muharem Fetahagić, Drago Krulj, Đorđo Panić, Muharem Brkić, Boro Žuža, Simo Krstić, Ibrahim Šelo, Hasib Mulahusejnović, Branko Ristić, Zvonko Lipka, Halid Salihefendić, Šefik Đulić, Hasan Kuduzović, Dušan Žuža, Mustafa Jahić, Esad Aganović, Esad Helić, Halid Duraković, Kemal Šaković, Reuf Džinić, Dževad Beganović, Halid Bajrić, Rešad Kamarić i Emir Tihić. 

1961.g. na svojevrstan način predstavlja izuzetno važnu godinu za razvoj gračaničkog rukometa.
Naime, prva značajnija dogradnja i rekonstrukcija Rukometnog stadiona, veoma bitna za stvaranje boljih uslova za razvoj već formiranog Rukometnog kluba DTV“Partizan“, koji se redovno takmičio u ligi Tuzlanskog sreza, izvršena je 1961.g. Kako su se te godine asfaltirale gradske ulice iz kluba je pokrenuta inicijativa da se asfaltira i rukometni teren. Asfaltiranjem igrališta 1961. godine stvoreni su puno bolji uslovi za funkcionisanje i razvoj kako rukometa tako i ostalih malih sportova.

U to vrijeme asfaltirane terene imali su samo Sarajevo, Tuzla, Banjaluka, Mostar i Zenica. Posebnu ulogu u ovom zahvatu odigrao je Ćamil Naimkadić gračanički privrednik i političar.

Detalj sa utakmice između gračaničkog i lukavačkog Partizana, 1961.g.